Smanjenje finansijske izloženosti banaka iz Evropske unije prisutno je u gotovo svim zemljama regiona. Taj proces nije mogao da zaobiđe ni Srbiju, tim pre što supsidijari banaka iz Evropske unije učestvuju u aktivi našeg bankarskog sektora sa oko 74 posto. Međutim, taj postupni proces ne dovodi u pitanje stabilnost domaćeg finansijskog sektora, već uslovljava prilagođavanje zahvaljujući kome je Srbija jedna od retkih zemalja u regionu u kojoj je u toku krize zabeleženo samo usporavanje, a ne i pad kreditne aktivnost. Važno je imati u vidu da banke u stranom vlasništvu nisu filijale stranih banaka, već posebna pravna lica koja za svoje obaveze odgovaraju sopstvenim kapitalom, što znači da nije ni moguće povlačenje kapitala iz domaćih banaka, kako se to često pogrešno tumači. Štaviše, kapital banaka je uvećan i poslednjeg dana septembra iznosio je oko 574 milijarde dinara, ili pet milijardi evra, dok se u periodu 2008–2010. kretao u rasponu od 4,1 do 4,7 milijardi evra.
Smanjenje finansijske izloženosti banaka iz Evropske unije prisutno je u gotovo svim zemljama regiona. Taj proces nije mogao da zaobiđe ni Srbiju, tim pre što supsidijari banaka iz Evropske unije učestvuju u aktivi našeg bankarskog sektora sa oko 74 posto.
Međutim, taj postupni proces ne dovodi u pitanje stabilnost domaćeg finansijskog sektora, već uslovljava prilagođavanje zahvaljujući kome je Srbija jedna od retkih zemalja u regionu u kojoj je u toku krize zabeleženo samo usporavanje, a ne i pad kreditne aktivnosti, ističe Narodna banka Srbije (NBS) povodom najnovijeg izveštaja međunarodnih zajmodavaca okupljenih oko “Bečke inicijative”.
Važno je imati u vidu da banke u stranom vlasništvu nisu filijale stranih banaka, već posebna pravna lica koja za svoje obaveze odgovaraju sopstvenim kapitalom, što znači da nije ni moguće povlačenje kapitala iz domaćih banaka, kako se to često pogrešno tumači. Štaviše, kapital banaka je uvećan i poslednjeg dana septembra iznosio je oko 574 milijarde dinara, ili pet milijardi evra, dok se u periodu 2008–2010. kretao u rasponu od 4,1 do 4,7 milijardi evra.
U saopštenju NBS se navodi da je ukupna neto izloženost bankarskih grupa prema finansijskim i nefinansijskim institucijama u Srbiji smanjena za oko dve milijarde evra, kao uostalom i u svim zemljama centralne i istočne Evrope, ali je to u najvećoj meri neutralisano rastom deviznih depozita stanovništva i privrede kod domaćih banaka. S rastom od preko tri milijarde evra od kraja 2008. devizna štednja stanovništva dostigla je osam milijardi evra i nalazi se na istorijskom maksimumu.
Pored toga, struktura izvora sredstava bankarskog sektora je povoljna, jer dominantan izvor predstavljaju domaći depoziti, koji iznose preko 70 posto svih obaveza banaka. Zahvaljujući tome, rast kreditne aktivnosti nefinansijskom sektoru, kao i rast izloženosti prema državi, finansiran je upravo iz rasta depozita.
Pad izloženosti evropskih bankarskih grupa praćen je pozitivnom promenom ponašanja banaka – smanjena je njihova zaduženost, a povećano učešće depozita kao izvora finansiranja. Takođe, bitno je poboljšana i struktura zaduženosti, pre svega znatnim smanjenjem učešća kratkoročnog zaduživanja u inostranstvu. Istovremeno, u okviru dugoročnog zaduživanja banke se manje oslanjaju na svoje matice, a više na međunarodne finansijske institucije.
Smanjenje izloženosti u osnovi znači pad zaduženosti Republike Srbije, posebno kompanija, što takođe predstavlja promenu ponašanja u pozitivnom smeru. Razduživanje banaka i privrede doprinosi smanjenju spoljnog duga, redukciji deficita tekućeg računa platnog bilansa i smanjenju rizika po finansijsku stabilnost. Reč je u suštini o jednom zdravom ekonomskom procesu, pri čemu je bitno da se on odvija postupno i da mu se domaća ekonomija prilagođava, što sa Srbijom jeste slučaj, ističe NBS.